RAZMIŠLJANJA O ISUSOVOM KRAJU

Učenička izdaja

Autor: Fra Ivan Šarčević

Petak, 8. travnja 2011.

Kad se točno dogodila Judina izdaja Isusa, teško je odrediti. Je li Juda već prije izdao Isusa ili je to učinio tek odlazeći s Isusove pashalne gozbe, prozvane posljednjom večerom s učenicima. Je li dakle on još prije sredio prljavu rabotu s glavarima i onda došao na večeru ili je – saznavši kamo će Isus poslije večere, otišao velikim svećenicima i narodnim starješinama i rekao da će Isus doći u Maslinski vrt, da će ga ondje pokazati te da ga ondje mogu uhvatiti.

Teško je također naći konačni razlog Judine izdaje. U evanđelju se spominje da je Juda bio rizničar, blagajnik Isusove zajednice, da je jako volio novac, pa je – smatra se – izdao svoga prijatelja da se obogati. Je li trideset srebrnjaka ipak malen novac, ili pohlepa i za malim novcem čini čovjeka spremnim i za najgnusnija djela?

Neki tumači opet iz Judina imena Išakariot izvode riječ sikar – što bi značilo da je Juda pripadao radikalnoj struji zelota, onih koji su nosili male bodeže i smatrali da se samo nasiljem može i treba promijeniti opaka vlast u zemlji. Naime, Isus je razočarao Judu. Nakon spektakularnoga ulaska u Jeruzalem, kada se narod toliko okrenuo Isusu, kada se slutilo da bi Isus mogao doista postati kraljem i uspostaviti toliko željeni novi poredak, Isus se – možda prema Judinom mišljenju, uplašio. Juda je dakle zbog razočaranja u Isusa, promijenio stranku i otišao Isusovim, dakle i svojim bivšim protivnicima i neprijateljima.

Kako god bilo, kod Jude se pokazuje da su i novac i vlast, dostatni razlozi za izdaju, za izdaju nedužnoga, za izdaju prijatelja.

Nevjerojatno kako i malo novca izopačuje nas ljude, zatamnjuje nam razum i pogled, daje privid sigurnosti da i ne mislimo da možda činimo zlo. Bez obzira koliko je Isus za svoga djelovanja – osobito svojim učenicima i svome prijatelju Judi – govorio da se čuvaju bogatstva i novca, njegovi učenici teško odolijevaju zamamnosti bogatstva i zavodljivosti novca. Sve do danas.

Nevjerojatno je također kako i malo ugleda i vlasti izopačuje, korjenito kvari nas ljude. I malo vlasti uzoholi čovjeka. Bez obzira koliko je Isus naglašavao – osobito svojim učenicima i svome prijatelju Judi – da se čuvaju prvih mjesta, da paze da ih vlast ne pokvari, i da ako već hoće biti prvi, trebaju služiti drugima. Bez obzira dakle na Isusove opomene, njegovi su učenici uvijek tražili vlast, ulazili u pregovore s nasiljem moćnika. I danas. Kroz svu su povijest čak u njegovo ime podčinjavali druge, pljačkali ih i ubijali.

Tako, dok su mnogi izravno odbacili i danas odbacuju Isusa i njegovo evanđelje, mnogi su ga odbacivali i danas odbacuju zbog njegovih učenika, zbog njihove izdaje Učitelja – zbog njihova bogatstva i pohlepe za novcem, zbog njihove pohlepe za ugledom, prvim mjestima i borbi za vlast. Isusa dakle nije raspelo samo neprijateljstvo njegovih protivnika nego i izdaja njegovih prijatelja. Juda je ljudski posve zakazao, bilo zbog novca bilo zbog vlasti. Ne zakazati kao prijatelj, jedna je od najljudskijih zadaća.