RAZMIŠLJANJA O ISUSOVOM KRAJU
Učenička izdaja
Autor: Fra Ivan Šarčević
Petak, 8. travnja 2011.
Kad se točno dogodila
Judina izdaja Isusa, teško je odrediti. Je li Juda već prije izdao Isusa ili je
to učinio tek odlazeći s Isusove pashalne gozbe, prozvane posljednjom večerom s
učenicima. Je li dakle on još prije sredio prljavu rabotu s glavarima i onda
došao na večeru ili je – saznavši kamo će Isus poslije večere, otišao velikim
svećenicima i narodnim starješinama i rekao da će Isus doći u Maslinski vrt, da
će ga ondje pokazati te da ga ondje mogu uhvatiti.
Teško je također naći
konačni razlog Judine izdaje. U evanđelju se spominje da je Juda bio rizničar,
blagajnik Isusove zajednice, da je jako volio novac, pa je – smatra se – izdao
svoga prijatelja da se obogati. Je li trideset srebrnjaka ipak malen novac, ili
pohlepa i za malim novcem čini čovjeka spremnim i za najgnusnija djela?
Neki tumači opet iz
Judina imena Išakariot izvode riječ sikar
– što bi značilo da je Juda pripadao radikalnoj struji zelota, onih koji su
nosili male bodeže i smatrali da se samo nasiljem može i treba promijeniti
opaka vlast u zemlji. Naime, Isus je razočarao Judu. Nakon spektakularnoga
ulaska u Jeruzalem, kada se narod toliko okrenuo Isusu, kada se slutilo da bi
Isus mogao doista postati kraljem i uspostaviti toliko željeni novi poredak,
Isus se – možda prema Judinom mišljenju, uplašio. Juda je dakle zbog
razočaranja u Isusa, promijenio stranku i otišao Isusovim, dakle i svojim
bivšim protivnicima i neprijateljima.
Kako god bilo, kod Jude
se pokazuje da su i novac i vlast, dostatni razlozi za izdaju, za izdaju
nedužnoga, za izdaju prijatelja.
Nevjerojatno kako i malo novca izopačuje nas ljude,
zatamnjuje nam razum i pogled, daje privid sigurnosti da i ne mislimo da možda
činimo zlo. Bez obzira koliko je Isus za svoga djelovanja – osobito svojim
učenicima i svome prijatelju Judi – govorio da se čuvaju bogatstva i novca,
njegovi učenici teško odolijevaju zamamnosti bogatstva i zavodljivosti novca.
Sve do danas.
Nevjerojatno je također
kako i malo ugleda i vlasti
izopačuje, korjenito kvari nas ljude. I malo vlasti uzoholi čovjeka. Bez obzira
koliko je Isus naglašavao – osobito svojim učenicima i svome prijatelju Judi –
da se čuvaju prvih mjesta, da paze da ih vlast ne pokvari, i da ako već hoće
biti prvi, trebaju služiti drugima. Bez obzira dakle na Isusove opomene,
njegovi su učenici uvijek tražili vlast, ulazili u pregovore s nasiljem
moćnika. I danas. Kroz svu su povijest čak u njegovo ime podčinjavali druge,
pljačkali ih i ubijali.
Tako, dok su mnogi izravno odbacili i danas odbacuju Isusa i njegovo evanđelje, mnogi su ga odbacivali i danas odbacuju zbog njegovih učenika, zbog njihove izdaje Učitelja – zbog njihova bogatstva i pohlepe za novcem, zbog njihove pohlepe za ugledom, prvim mjestima i borbi za vlast. Isusa dakle nije raspelo samo neprijateljstvo njegovih protivnika nego i izdaja njegovih prijatelja. Juda je ljudski posve zakazao, bilo zbog novca bilo zbog vlasti. Ne zakazati kao prijatelj, jedna je od najljudskijih zadaća.